DOGAĐANJA U ŽUPI ROKOVCI ANDRIJAŠEVCI

Početkom svake nove godine intenzivnije razmišljamo o prolaznosti vremena, a s njim i života. Činimo to kao ljudi, ali i kao vjernici, razmišljajući i preispitujući sebe i svoje djelovanje. Većina se slaže u jednom, da je prethodna godina, kao i brojne koje su njoj prethodile, doista brzo protekla. Kada čovjek nešto radi onda mu vrijeme brzo proleti. To osobito vrijedi kada se radi o životu jedne žive zajednice kao što je to župa. Sve ono što se kroz godinu sije na Njivi Gospodnjoj ne može ne donijeti roda. Upravo zato na koncu jedne godine iz ugla jedne vjernice, želim progovoriti o onim duhovnim događanjima koja su obilježila još jednu godinu u našoj župi.

 

Na početku svega, moramo početi od Izvora i Vrhunca sveg života i djelovanja Crkve – euharistije. Ta najveća tajna Crkve i naše svete vjere dolaskom našeg župnika postala je centralna stvarnost ne samo naše župe, već i one euharistijske skupine od šezdesetak do osamdesetak osoba koje svakodnevnu euharistiju doživljavaju kao svoj svakodnevni susret sa živim Bogom! Kao posebnu osobitost u odnosu na dosadašnju praksu i ono što prepoznajemo u našoj okolini ističem milost da svakog dana ne samo slušamo Riječ, nego o njoj i razmišljamo kroz propovijedi koje obuhvaćaju tumačenje oba čitanja i aktualizaciju na naš život. Premda se mnogima to čini nenormalno, onima koji sudjeluju i slušaju nije problem niti pitanje vrijeme, jer su to doista trenutci milosti u kojima Gospodin progovara našim dušama i pokazuje nam put spasenja. Svakako moramo spomenuti i zauzetost oko tumačenja važnosti sakramenta ispovijedi, te spremnost tj. dostupnost našeg župnika da svakodnevno stoji na raspolaganju prije svete mise vjernicima za ispovijed. Tu je i redovito tjedno euharistijsko klanjanje, kao i ono cjelonoćno po kojima kušamo Božju dobrotu ali i činjenicu naše vjere da je Gospodin s nama i nakon bogoslužja trajno prisutan, kako je sam rekao, do konca vremena.

Iz ovakvog shvaćanja, slavljenja i življenja euharistije proizlazi i duboka svijest u kojoj svi mi sve više rastemo, svijest o svetosti prostora naših crkava. Upravo smo u odnosu našeg župnika prema našim crkvama, mogli vrlo brzo prepoznati njegovu vjeru, ali i ljubav ne samo prema Gospodinu, nego i prema onome što Gospodinu pripada – njegovu hramu. Moramo se malo i pohvaliti pa reći da nema u našoj okolici tako uređenih i okićenih crkava kao što su to naše, osobito za velike blagdane i naše kirvaje. Premda je bilo onih koji su za to prigovarali, oni koji slušaju i razumiju što nam riječju i djelom poručuje naš župnik znaju da je za Boga potrebno dati ono što mu i priliči – najbolje i najljepše  od nas – ta on je Bog! Upravo svojim odnosom prema svetom Božjem domu, svjedočimo i svoju vjeru  u Njega. A to je često puta mnogim vjernicima prvo i glavno svjedočanstvo kad posjete neku crkvu. pa vide da to nije neka prazna molitvena hala, već hram u kojem Bog prebiva.

 

Pošto sam naglasila ono što je istinsko središte naše župe, mogu prijeći na mnoštvo pobožnosti, trodnevnica, devetnica koje su znak žive vjere našeg hrvatskog naroda. Već je redovita duhovna obnova na početku svetog vremena korizme koja se uvijek nekako veže sa drevnom devetnicom Gospi Lurdskoj koja završava procesijom Bogorodičinim kipom na blagdan Gospe Lurdske. Duhovnu obnovu su prve godine predvodili p. Marko Glogović, pavlin,  a druge p. Ilija Grgić, misionar Krvi Kristove. Tu su sada već neizostavne trodnevnice pred svetkovine naših nebeskih zaštitnika. Upravo te pobožnosti od kojih je temeljna ona Presvetoj Bogorodici uz svete tajne euharistije kao da još više dižu naše duše Bogu. Osobito smo radosni što se mnoštvo dokinutih pobožnosti i blagoslovina po malo ponovno vratilo u našu zajednicu. Tako ponovno možemo vidjeti i iskusiti, te javno posvjedočiti svoju vjeru u Euharistijskoga Boga tijelovskom procesijom. Tu je i za nas Slavonce vrlo važan i dragocjen blagoslov polja. Na Veliki četvrtak ponovno možemo nazočiti obredu pranja nogu. Potom na Veliki petak križni put ulicama našeg mjesta, kada se rijeka vjernika slijeva niz naše ulice prateći Krista trpećeg na Njegovu križnom putu. Tu je i devetnica Milosrdnom Isusu koju započinjemo u crkvi na Veliki petak. Uz Veliki tjedan spominjem i veličanstveni Božji grob uz kojega vjernici naših župa bdiju od Velikog četvrtka navečer, nakon svršetka obreda, pa sve do Velike subote, do početka Vazmenog bdijenja bez prekida! Tih pedesetak sati bdijenja uz Isusov grob prilika je mnogima da u tišini promotre cijenu našeg spasenja i razmatraju važnost Muke Gospodinove. Tu su i dvoje nove božićne jaslice, ne više male i simbolične, kao i cjelokupno uređenje naših crkava za Božić koje ne samo da izražavaju radost Božića, već nas uvode u otajstvo utjelovljenja. Uz ostale naglaske, naš župnik osobito nas želi senzibilizirati na najpotrebnije među nama, pa tako o blagdanima Božića i Uskrsa prikupljamo hranu za one najpotrebnije. Hrana se prikupi na dan velikih ispovijedi, a zatim naša karitativna skupina to podijeli onima najpotrebnijima među nama.

Svake godine na Silvestrovo u našoj župi postoji mogućnost za one koji žele u molitvi i sa Isusom ući u Novu Godinu. Tako obično u 22 sata župnik izloži Presveto, a nakon klanjanja u 23:30 počinje sveta misa kojom ulazimo u Novu Godinu. Nakon mise slijedi čestitanje i druženje. Gotovo redovito pola sudionika ovog slavlja dolaze nam iz okolnih župa. Smatram da je ovakva duhovna ponuda pravo bogatstvo onima koji ne žele biti dionici masa i baš u  suprotnosti od većine dočekati u tišini i molitvi Novu Godinu kao novi dar Božje ljubavi.

Osobita novost su mise zornice u drevnom terminu u 6 sati, pjevane, kratka propovijed i još stignu i na posao oni koji rade, a za one koji nikuda ne žure nakon mise slijedi druženje uz čaj i kavu u Dvorani majstorskog društva. Ovim činom euharistijsko zajedništvo reflektira se na zajedništvo naše župe i preobražava ga i hrani! Tu je Dan župnog zajedništva kojim redovito završava pastoralna godina. Dan je to kada se mi župljani zajedno s našim župnikom okupimo ponajprije na svetoj misi, a potom na cijelodnevnom druženju na našem Lovačkom domu, te kroz neformalno zajedništvo svi uzrasti i skupine naše župe obilježavaju kraj jedne pastoralne godine.

Naša župa oživljena je i novim skupinama i zajednicama: Molitvenom zajednicom proročice Ane, Zajednicom bračnih parova naše župe, Zajednica Žive Krunice, Zajednica posta, Zajednica sv. Marte, a tu su i kateheze za sve razrede osnovne škole, kao i priprava za potvrdu prva dva razreda srednje škole koji se odvijaju u župi. Sve one odražavaju činjenicu da je Crkva zajednica, a svojim aktivnostima i djelovanjem ne samo da oživljavaju našu župu, već su i pokretač mnogih vjernika koji su se udaljili ili izgubili iz tko zna kojih razloga kontakt sa svojom župom.

Sve sam ovo ukratko navela jer sav ovaj program i događanja nisu samo duhovna ponuda, već ujedno i poziv svima onima koji traže Boga da ga pronađu i otkriju ondje gdje im se On na redovit način daruje – u njihovoj župi!

Darija Šimon