Župna crkva sv. Andrije

Kada su Andrijaševčani 1700. godine iznova uređivali svoje selo na današnjem mjestu, bilo je vrlo malo katoličkih domova. U to vrijeme podignuta je drvena crkva Sv. Andrije apostola, za koju je mjesto izabrano pokraj Bosuta, usred naselja. Ne zna se točna godina izgradnje andrijaševačke crkve jer ne postoje pouzdani izvori. U svom sadašnjem obliku crkva postoji bar od 1881. g.

Crkva je nekoliko puta obnavljana iznutra i izvana – 1923., 1931., 1951., 1969., 1980. i 1997.

Godine 1927. jako nevrijeme i led srušili su toranj crkve: „Toranj andrijaševačke crkve sneo je vjetar kao slamku što nosi. Čardaci, kuće, štale, sve je to ležalo povaljeno, kao da je tuda projurio silan rat.“ (Spomenica za pučku učionicu u Andrijaševcih, str. 144-145) Tek je 1936. g. prikupljeno dovoljno novaca za obnovu tornja. Dana 29. rujna 1936. na toranj andrijaševačke crkve stavljena je „zlatna jabuka“ i križ.

Drugi vatikanski sabor (1962-1965) temeljito je reformirao uredbe o bogoslužju, pa su se bogoslužja morala služiti okrenuta licem prema puku, a čitanje Svetog pisma održavalo se ne s propovjedaonice, već pokraj oltara. Zahvaljujući tim odredbama stare je crkve trebalo prilagoditi novim propisima. Adaptacija andrijaševačke crkve vrlo je uspješno izvršena.


Električno svjetlo uvedeno je 1959., tijekom 1964. crkva je dorađena tako da je srušena stara sakristija, probijeni su novi otvori s jedne i s druge strane crkve i dograđeni dijelovi crkve koji se vide i danas, a 2002. obnovljen je crkveni pod i postavljeno grijanje na plin.