Stara njemačka priča govori o bogatom sucu Švarcu koji je bio poznat kao lihvar i progonitelj

radnika i siromaha. I svoju sudačku službu je teško zlorabio na štetu siromašnih i nemoćnih

ljudi.službu je teško zlorabio na štetu siromašnih i nemoćnih ljudi.

Jednog dana Švarc se šetao kroz vinograde. Susreo je nekog neobičnog gospodina. Duboko

mu se poklonio i upitao ga tko je i odakle je, kako se već pristoji uglađenom čovjeku.

“Bolje bi za tebe bilo da ti ne kažem tko sam”, odgovori mu ovaj.

“Nemam ja straha od nikoga. U ovom sam kraju ja gazda. Mogu i tebe objesiti ako me je

volja zato pazi kako mi se obraćaš”, uvrijeđeno mu odbrusi Švarc.

“Kad je tako”, odvrati mu neznanac, “reći ću ti. Ja sam Sotona.”

“Uh”, iznenadi se Švarc, “pa što te donijelo ovamo?”

“Danas je sajamski dan pa sam došao uzeti ono što mi ljudi drage volje ponude.”

“Pa to ti je uostalom i dužnost, dakle ništa čudno”, nato će Švarc. “Nego, ja te nemam

namjeru u tome smetati, ali rado bih išao s tobom da vidim što ćeš sve dobiti.”

“Hm, bolje bi bilo za tebe da to ne gledaš”, upozori ga Sotona.

“Ne, ne, svakako hoću vidjeti što ćeš dobiti”, bio je uporan Švarc.

Tada se zajedno upute na sajam. Sve je bilo prepuno svijeta. Ljudi su izvikivali svoju robu,

kupovali, gurali se i tome slično, kako to već na sajmovima biva.

Švarc ponudi Sotoni čašu vina, kako je to red među finim ljudima, ali ovaj odbije i reče:

“Ne primam jer nije draga srca ponuđeno.”

Naiđe seljak goneći tele pred sobom. Kad je tele stalo i nije više htjelo naprijed, seljak vikne:

“Vrag te odnio, makni se više!”

“Uzmi tele kad ti ga nudi”, brzo će Švarc Sotoni vidjevši da ovaj ne reagira.

“Ne. Ne misli seljak ozbiljno. Da ga uzmem, plakao bi”, odgovori Sotona.

Malo dalje jedna je majka nagovarala svoga sina. Dijete nikako nije htjelo poslušati. Majka

zaviče:

“Vrag te odnio, bezobrazniče jedan!”

“Uzmi dijete, tvoje je”, reče Švarc.

“Ne, ni to nije ozbiljno rečeno. Kad bih ga uzeo majka bi od žalosti umrla.”

Malo potom namjere se na dva radnika. Među njima je nastala žestoka svađa. Jedan reče:

“Ma neka te Vrag nosi kud god hoće, samo što dalje od mene!”


“Uzmi bar tog mladog radnika kad ti ga nudi”, reče Švarc Sotoni.

“A ne, nipošto. To iz njega govori vino. Oni se ipak vole.”

Uto naiđe neka starica i kad ugleda Švarca modra od jada i gorčine vikne na njega:

“Jao tebi, ubio te Bog. Ti si bogataš, a ja sirotinja, pa si mi uzeo i onu jedinu kravicu! Što

sam ti učinila da me tako kazniš. Gdje si, Bože, da ga kazniš za njegove nepravde?! Gdje si,

Sotono, uzmi što je tvoje?!

Švarc je zanijemio iznenađen.

“Ozbiljno je rečeno i ponuđeno”, ovaj put reče Sotona, “njezine su riječi iskrene.”

Od toga dana nitko više nije vidio Švarca.


Njemačka narodna priča