NASLOVNICA, PROPOVIJED

1. nedjelja došašća – komentar evanđelja

Bdijte kako biste bili
spremni na Njegov dolazak


Mt 24, 37-44

Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.” “Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.”

svijeca


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Liturgija Prve nedjelje došašća predstavlja nam ni malo lak evanđeoski ulomak. Da bismo ga mogli lakše razumjeti, potrebno je staviti ga u kontekst i to u 24. poglavlje koje je početak Isusova posljednja govora prije hapšenja. Spomenuto 24. poglavlje započinje s Isusovim izlaskom iz Hrama te njegovim učenicima koji su se Hramu divili. Isus im je tada rekao: „ni kamen na kamenu neće ostati nerazvaljen“. Zašto? Ovome prethodi događaj sirote udovice i njezina dara u hramsku riznicu – posljednje što je imala. Prema Isusu, jedna religiozna institucija koja, umjesto da pomaže slabima i sirotinji, ona ih iskorištava u ime Boga, takva religiozna institucija neće opstati. Ona će propasti – ni kamen neće ostati nerazvaljen. No, to je samo početak jednog mučnog procesa promjenâ u povijesti ljudskog roda.

Isus tvrdi – koristeći se proročkim rječnikom – da sunce neće dati svjetlost svoju. Prema kulturi ondašnjeg doba, sunce je predstavljalo poganska božanstva.

Pri toj promjeni ljudskog roda Isus traži suradnju svojih učeniku. Navještaj evanđelja istinskoga Boga dovest će do pada lažnih božanstava te će, kako Isus reče, padati zvijezde s neba. Što su te zvijezde? Zvijezde su bile slike kraljeva, moćnika, imperatora koji su na tome temeljili svoju vlast i moć. Kada navještaj evanđelja bude počeo zasjenjivati ta božanstva, naravno da će ti kraljevi i vlastodršci padati jedan za drugim. To je znak početka promjene čovječanstva te će se na nebu vidjeti znak Sina Čovječjega.

Tko je Sin Čovječji? Osim izraza „Sin Božji“, „Sin Čovječji“ izraz je koji se najčešće pojavljuje u evanđeljima i to uvijek iz Isusovih usta. Izraz dolazi iz 7. poglavlja knjige proroka Daniela u kojem prorok Daniel u noćnom viđenju pogleda „kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. Četiri velike nemani izidoše iz mora“. Nemani ili zvijeri su slike moćnih političkih vlasti poznatih po svojim okrutnostima. Prva neman predstavlja Babilonski imperij, zatim Medijaca i Perzijski. Četvrta neman je toliko strašna da ju ne zna niti opisati, a predstavlja Aleksandra Velikog. Unatoč tim nemanima – nastavlja Danijel – „Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bî predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici.“

Bog će razoriti sva ta nehumana politička carstva te će dati svoju vlast Sinu Čovječjem, odnosno čovjeku. To znači da će Božje djelovanje nad čovječanstvom eliminirati sve ono što je neljudsko, nehumano, kako bi čovjek pobijedio.

Image result for Bdijte kako biste bili spremni na Njegov dolazak

Kada Isus govori o sebi kao Sinu čovječjem, što to znači?

Isus je Sin Božji kada predstavlja, objavljuje Boga u svom ljudskom naličju. Isus je Sin Čovječji kada predstavlja čovjeka u božanskom stanju. To božansko stanje nije Isusov ekskluzivni privilegij, nego je to ponuda za sve one koji ga prihvate i slijede. 

Pri navještaj muke, Isus će reći da će sva mržnja, netrpeljivost i okrutnost religiozne institucije biti usmjerena protiv Krista, Mesije, jer Mesija je jedan i jednom uklonjen institucija će mirno moći vladati ljudima. No, ona će biti protiv Sina Čovječjega i to je opasno jer se ne radi samo o Isusu nego i o onima koji ga slijede. Podsjetimo se da je naredba za uhićenjem bila ne samo za Isusa nego i za sve njegove učenike. Isusov nauk je opasan! Dakle, kada Isus naviješta svoju muku, govori da će Sin čovječji biti osuđen, ubijen, ali da će uskrsnuti.

Ponuda božanskog nije Isusov privilegij, nego je to ponuda za sve koji ga nasljeduju. No, treba biti oprezan, jer – evo nam poveznice na Nou – „Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali“ sva normalna događanja. No, treba biti oprezan da ta ponuda za puninom života ne bi bila zamijenjena svakodnevnom rutinom. Činjenica potopa nije značila kraj svijeta, nego početak nove stvarnosti. Da bi ta nova stvarnost zaživjela, Isus treba suradnike. Isusov stav – Sin Čovječji – to jest u potpunosti ljudska osoba, znači humanizacija društva. Vlasti ili svi oni koji ljudima vladaju nemaju ništa ljudskog u sebi. Stoga je Isusovo djelovanje humanizacija čovjeka. Ali to neće biti bezbolan proces.

Zato Isus upozorava svoje učenike: bdijte, bdijte! Isti taj poziv uputit će svojim učenicima  u Getsemanskom vrtu jer je očito da vlastodršci neće stajati skrštenih ruku kada budu vidjeli da se tresu njihovi sustavi. Oni će se sa svom okrutnošću obrušiti na učenike kao što su to učinili i s Isusom.

Isus, pak, umiruje: Bog je na strani progonjenih, a ne progoniteljâ. Bog je uvijek na strani potlačenih!

U ovaj Isusov nauk evanđelist uključuje ono što je Isus rekao u Blaženstvima: oni koji izaberu suradnju s Isusom na ostvarivanju kraljevstva Božjeg – pa čak da ih stanu i progoniti – blago njima jer će Bog biti na njihovoj strani.

Prema tome, poziv Isusov je jedan poziv na izbor za Kraljevstvo Božje, imajući na umu da takav izbor neminovno vodi prema progonu, ali s jamstvom da Bog Isusov stoji uvijek na strani progonjenog, a nikada progonitelja.