"SVETI ROKO I SVETI ANDRIJA MOLITE ZA NAS"

MOLITVE, NASLOVNICA

Susret sa Isusom uvijek nosi potpunu životnu promjenu!

Nakon svih proslavljenih božićnih blagdana pred nama danas stoji poslanje vjernika. Slijediti Isusa Krista.

Susret sa Isusom uvijek nosi potpunu životnu promjenu!

Otajstvo vjere započinje intenzivnim susretom, upoznavanjem kako bismo se uputili pravim putem milosrđa i ljubavi. Onaj koji se susretne sa Bogom svoj život želi obogatiti. Susret sa Isusom uvijek nosi potpunu životnu promjenu. Sluga Božji biskup Fulton J. Sheen lijepo je ocrtao našu kršćansku situaciju danas rekavši: „Ljudi napuštaju danas kršćanstvo ne jer je prezahtjevno već jer je postalo prelagano.“

Podlegli smo vjernom ugađanju onoga što nama godi ušima. Zatvorili smo se u svoje egoistične tvrdnje vječno prilagođavajući Isusa Krista svojim vlastitim viđenjima tko je on. A kad se odreknemo autentičnog Isusa onda svakome što god padne na um sve to strpa i potrpa pod učenje Isusa Krista. Udaljeni od Božje riječi. Udaljeni od evanđelja lako je svoju savjest umrtviti. Doista danas svjedočimo nekog Krista koji nije ni najmanje onaj evanđeoski. Da smo se samo malo odvažili krenuti s njime u život naš bi život bio prepun darove njegove milosti. Najvažnije je umovati sipati pamet i praviti se umnim i učenim. Naše umovanje je iznad svega što je Isus rekao i živio. Toliko udaljeni onda nam sve postaje važnije. Sve se odrađuje. Sve je pro forma. Sve oko nas se urušilo. Nema više onog osnovnog. Nema ljudskosti. Nema spremnosti na poštovanje na žrtvu na život koji je prepun poštovanja.

Kojeg to Isus mi danas slijedimo? Koje iskustvo vjere susreta s Bogom nosimo? Nismo li postali preuzetni prema svemu. Umjesto poštovanja prema otajstvima vjere, vjera nam je postala teret. Jer ako si vjernik tada si onaj koji je čudak onaj koji je negdje zaostao u naprednim smjernicama slobodnih misli i tendencija. Mnogima Isus Krist stoji kao uteg. Jer on je onaj koji razbuđuje savjest. Današnjem društvu koji glorificirano naviješta toleranciju u ime tolerancije i svega dobra što ona nosi ukida osnovna prava na vjeru i vjeroispovijest i na njezino javno svjedočenje. Mnogima u svijetu smeta Križ Isusa Krista. Smeta im onaj koji je prošao zemljom čineći dobro. A vjernici snagom sve svoje vjere siplju drvlje i kamenje. A lijepo nam je rečeno od učitelja: „Ne bacajte biserje pred svinje.“ Nije sve za svakoga.

Mi kažemo da želimo biti sljedbenici Kristovi, ali mi to želimo učiniti po našim uvjetima, a ne po Njegovim. Krist je sasvim jasan kada je riječ o potpunom slijeđenju ne postoje naši uvjeti, već samo Njegovi uvjeti. Doista smo rastrgani na sve strane jer nismo upoznali onoga koji je Jaganjac Božji onaj koji oduzima grijehe svijeta. Ivan danas svjedoči tko je onaj koji jedini ima svu vlast i koji je spasitelj onaj koji je očekivan za veliko djelo spasenja. Ivan i oni koji su slijedili Ivana slušaju svjedočanstvo koje je cilj Božje promisli. Bog ne šalje mesiju, spasitelja kakvim ga želi svijet. Isus nije vojskovođa osloboditelj koji okuplja vojsku koja će Izrael osloboditi od okupatora. Mesija koji dolazi osloboditelj je od najgoreg okupatora od najgoreg tlačitelja, diktatora i tirana čovjeka i čovječanstva a to je grijeh. On je spasitelj koji dolazi u ime Gospodnje donijeti pobjedu nad starim oholim neprijateljem koji je začetnik svakog grijeha.

Kako li je samo potrebno danas s još većim žarom progovarati i ukazivati na grijeh. Službenici crkve jer su okorjeli u svojim grijesima i svojoj grešnosti šute. Izdajnici su poslanja i krivo uče one koji su im povjereni. Radi svojih interesa. Radi svojih pohota. Oni su sami odgovorni pred onim koji ih je uputio da pronose živu i svetu Božju riječ. Ravnodušnost poslanika je velika. Pa i sami ne ispovijedaju svoje grijehe i tako uče mnoge jer kao danas grijeha nema. Ako su takvi službenici kakav će li biti narod koji ih sluša. Zato danas i nama Ivan svjedoči svjedočanstvo koje je nezaobilazno. Danas je važno prepoznati Isusa kao svoga spasitelja. Kao onoga koji je snaga za život. Toliko smo se puta razočarali u ljude, u one koji su vjernici. Toliki su nas prevarili. Koliko li smo samo povjerenja izgubili. Zar je to ono što nam je život vjere danas? Najveća prepreka da uđemo u Božje blagoslove i postanemo predani Kristovi učenici smo mi sami. Dokle god Božji način razmišljanja nije u sukobu s našim načinom, to nam je u redu. Ali kada to nije, onda obično naš način, naše ali, ja mislim postaje problem. Za potpuno slijediti Gospodina, moramo računati na visoke, ogromne troškove samoodricanja i to ne samo naše tjelesnosti, već i odricanja od našeg načina razmišljanja. A to ustvari znači obući se u poniznost, krotkost. Tek kad se odreknemo sebe u stanju smo uzeti svoj križ i odreći se grijeha.

Ohrabrimo se zakoračiti u taj novi svijet prepun izazova. Jer samo onaj koji upozna i spozna Isusa kao onoga koji je spasitelj može krenuti u život prepun radosti. S mnoštvom nominalnih kršćana koji su egocentrični. Koji žive za udobnost i lakoću lakih rješenja, kršćanstva bez ruda. Koji ne žele imati nikakve veze s križem, i spremni su slijediti Krista sve dotle dok to ne uznemiruje njihove tupe savjesti. Ovaj svijet nema budućnosti. Bog je doista voljan voditi svakog od nas samo toliko daleko koliko smo spremni s njim ići. Kršćanstvo Isusa Krista nije širok put kompromisa, već uzak put agonije potpunog odricanja od svega što je loše. Slijediti Krista iziskuje ogromnu predanost i žrtvu. O tome nam danas svjedoči evanđelje. „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.“

Bog stoji pored nas kao naša nada i smisao života. Izgubili smo sebe. Stres, depresija, anksioznost, tjeskoba dolaze kad živimo da zadovoljimo duge po njihovim sebičnim pravilima po kojim im ugađamo. To je svijet koji grca pod grijehom i koji nas uništava. Danas krenimo putem ovog “jaganjca koji oduzima grijehe svijeta”. Otvorimo se njegovoj milosti i dopustimo da nas izliječi i otvori nam vrata novog života koji je bogat njegovim milosrđem. Kad si u zajedništvu s Kristom, kad ga slijediš odričući se grijeha što te ograničava, tada shvatiš da si najsretnija osoba na svijetu jer ono što si od Krista dobio i što imaš kao dar od njega nije na prodaju, a vrijedi cijelo neizmjerno bogatstvo. Neka nas Bog vodi na putu kojim smo krenuli za njim i neka nas blagoslovi svojim mirom da ga trajno prepoznamo kao svog Otkupitelja i Spasitelja.

don Damir Bistrić

https://duhovnost.net/

NO COPY !!!
%d blogeri kao ovaj: