SVETAC DANA

SVETAC DANA-SRIJEDA -29.01.2020

Blaženi Julijan Maunoir

Današnji zaštitnik je blaženi Julijan (Julien) Maunoir (bretonski Juluan Maner), francuski isusovac i apostol Bretanje. Rodio se 1. listopada 1606. kao sin seljačke obitelji u bretonskom naselju Saint-Georges-de-Reintembault. Školovao se od 1621. u isusovačkom kolegiju u Rennesu. Ušao je 1625. u Družbu Isusovu, a svećenikom postao 1637. Želio je postati misionar među Indijancima u Kanadi, ali je naposljetku proveo 43 godine obilazeći putove i staze rodne Bretanje (sjeverozapadna Francuska). Slijedeći primjer svoga prethodnika, oca Michela Le Nobletza, djelovao je kao pučki misionar među žiteljima bretonskoga jezika (keltski jezik kojim danas u Bretanji govori oko 360 tisuća ljudi), kojeg je po zagovoru Majke Božje naučio kao upravitelj kolegija u Quimperu. Kad je teško obolio, zavjetovao se da će se u slučaju ozdravljenja posvetiti misijama u Bretanji. Čudo se dogodilo, on je ozdravio i želio ispuniti zavjet, ali naišao je na mnoge zapreke. Usprotivio mu se najprije biskup Quimpera, u njega kao redovnika isusovca nije vjerovao ni dio klera, a nedostajalo je i materijalnih sredstava. No, otac Julien Maunoir vjerovao je da su pučke misije u Bretanji volja Božja pa se u pratnji 20 godina starijeg oca Pierrea Bernarda uputio u svoju veliku životnu avanturu.


Božji narod masovno je odgovorio na njegov zov. Deseci tisuća vjernika okupljali su se oko njega i slušali njegove vatrene propovijedi i praktične pouke, pristupali svetim sakramentima i postajali bolji. Obišao je sve bretonske biskupije, poučavao, propovijedao, ispovijedao, organizirao pučke pobožne svečanosti, poticao štovanje starih bretonskih svetaca, gradio domove za stare i nemoćne, dopunio pravopis bretonskog jezika. Njegove misije u pojedinim župama trajale bi više od mjesec dana. Za bretonski narod postao je i ostao « Tad Mad », « Dobri otac ». Ponizan, revan i čedan duhovnik, ostavljao je za sobom župe ojačane u vjeri i pastire koji su nastavljali njegovo djelo. Glasovit po svojim čudesima, ozdravljao je bolesnike, oslobađao opsjednute i čitao savjesti. Preminuo je 28. siječnja 1683. u bretonskom selu Plévinu. Narod ga je počeo štovati i zazivati kao svoga sveca i apostola. S naročitom zahvalnošću slave ga četiri bretonske biskupije. Blaženim ga je proglasio 1951. papa Pio XII.