MOLITVE, NASLOVNICA

Blagoslovna molitva koju je fra Ante Antić često izgovarao, čak i na dan svoje smrti

“To nije bilo obično križanje. Njegov blagoslov bio je djelotvoran. Tek ćemo u vječnosti vidjeti što je on značio”

Posljednjih deset godina fra Ante je ozbiljnije pobolijevao. Zadnje tri do četiri godine učestale su upale pluća, slabost srca, tromboze. Liječio se savjesno, učinio je sve što su mu liječnici savjetovali. Pitao je za svaku sitnicu. Na njegovu licu opažali su se izraziti tragovi iscrpljenosti i umora. Pojačane su bile njegove molitve i pokore. Broj onih koji su kod njega tražili pomoć bio je sve veći, a poteškoće su se isto tako gomilale.

Kad je jedne noći imao jak srčani napad, njegovi poglavari su ga prenijeli iz klauzure u otvorenu sobicu. To je još više olakšalo pristup k njemu. Koliko su se puta njegovi pokornici ušuljali u sobicu pazeći dobro da ih netko ne ugleda i spriječi u tome. Ocu je, naime, trebalo mira i počinka. Pa ipak kad je tko došao, on se nije namrštio, nije smatrao da mu oduzima odmor; bio je radostan da nekome može predati ljubav.

Najteže mu je bilo kad bi mu poglavar prigovorio, plašeći se za njegovo zdravlje. Tada bi se sav stisnuo, pognuo glavu, bez pravdanja i dokazivanja, a onda bi pogledao tako milo da bi i najtvrđe srce umekšao i rekao bi: “Što mogu! Ne mogu nikoga odbiti, moram predati ono što sam primio za tu i tu dušu.”
Ipak bi se sa svom poniznošću i poslušnošću pokorio poglavaru, moleći za oproštenje. I dalje je išlo po starom – pokornici, njegova duhovna djeca, dolazili su kriomice, ostajali barem na kratko da ga vide; kleknuli bi da prime blagoslov i otišli bi uvjereni da ih je svetac blagoslovio. Kako su bili djelotvorni ti njegovi blagoslovi! – te neumorne ruke koje su se dizale samo zato da blagoslivlju.

Dočekivao je svoju djecu s blagoslovom, a s njime ih je i ispratio. To nije bilo obično križanje. Njegov blagoslov bio je djelotvoran. Tek ćemo u vječnosti vidjeti što je on značio.

Nije on uzalud govorio: ”Dijete moje, želio bih da te ovaj blagoslov promijeni!” I u posljednjim danima svog života, kad više nije mogao govoriti, blagoslivljao je. Zadnji dan ni ruke nije mogao dignuti – drugi su mu je morali podržavati za blagoslov.

Evo tog blagoslova:

“Blagoslovio te Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti!
Bio pred tobom da te vodi!
Bio za tobom da te štiti!
Bio nad tobom da te brani!
Ništa ne uspio neprijatelj protiv tebe!
I sin ti bezakonja ne naudio!”

Taj blagoslov još i danas čujem u ušima, a još više u srcu – kažu mnogi od njegove duhovne djece .”

%d blogeri kao ovaj: