SVETAC DANA

SVETAC DANA-PONEDJELJAK-09.03.2020

Sveta Katarina Bolonjska

 

Sveta Katarina Bolonjska (Caterina da Bologna), talijanska redovnica klarisa i mističarka, rođena je 8. rujna 1413. u Bologni kao Caterina de’ Vigri, kći ferrarskog patricija Giovannija de’ Vigrija i Benvenute Mammolini. Njezin otac bio je doktor prava, u službi gospodara Ferrare, markiza Niccolòa III d’Estea. Caterinu je u Bologni odgajala majka, a već je od malih nogu učila i latinski jezik. Došla je 1424. s ocem na ferrarski dvor, gdje je boravila kao dvorska dama. Isticala se svojom elegancijom, načinom izražavanja, prirodnom otmjenošću i smislom za umjetnost. Voljela je osobito pjesništvo, glazbu i slikarstvo, a ta je ljubav opstala i u njezinom redovničkom životu. Očeva smrt i majčina druga udaja snažno su uzdrmali Caterinu i ona se odlučila posve posvetiti dragom Bogu. Napustila je 1427. kneževski dvor u Ferrari i pridružila se skupini mladih plemkinja na čelu s Lucijom Mascheroni koje su živjele prema pravilima svetog Augustina. Bile su to za nju godine teških unutarnjih kriza, napasti i poteškoća svake vrste. Caterina je 1432. stupila zajedno sa svojim prijateljicama u franjevački samostan Corpus Christi u Ferrari, gdje su prihvatile pravila svete Klare, odobrena od pape Inocenta IV. Bogata plemkinja i dvorska dama, obavljala je u samostanu službu pekarice i vratarice te sve moguće teške i grube poslove. Postala je zatim uspješna i omiljena učiteljica novakinja, a glas o njezinim uspjesima stigao je i do njezine rodne Bologne. Zbog toga je u Ferraru stiglo poslanstvo iz Bologne s molbom da se i u Bologni otvori samostan klarisa. Za taj zadatak odabrana je Caterina, koja je imenovana predstojnicom novog samostana.

Samostan klarisa Corpus Christi u Bologni s 18 redovnica i Caterinom kao predstojnicom otvoren je u srpnju 1456. Kasnije je uz samostan podignuta i crkva, a Caterina je bila poglavarica te redovničke zajednice, uz prekid od tri godine, sve do svoje smrti. Pripisuju joj se mnoga čudesa, viđenja, ukazanja i proročanstva. Obratila je mnoge grešnike i spasila mnoge duše. Njezina snažna osobnost utisnula je neizbrisiv pečat na život u bolonjskom samostanu, ali i na talijansku kulturu i umjetnost onog vremena. Bila je istaknuta spisateljica i pjesnikinja (pisala ja na latinskom i na talijanskom jeziku), slikarica i ilustratorica te nadarena glazbenica. Njezino najznačajnije djelo je „Sedam duhovnih oružja“ („Le sette armi spirituali“), napisano 1438, a tiskano 1475, s mnogobrojnim kasnijim izdanjima, u kojem pokazuje put i način kako će duša stići svojem vječnom cilju. Djelo je pisano zrelo i nadahnuto, s izuzetnom izražajnošću i snagom, protkano poučnim primjerima, metaforama i simbolikom. Caterina je preminula u Bologni na današnji dan, 9. ožujka 1463. Odmah poslije njezine smrti vjernici su je počeli častiti kao sveticu, a na njezinom grobu dogodila su se mnoga čuda. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto sve do današnjih dana, a čuva se u kapeli samostana klarisa u Bologni. Svetom ju je 22. svibnja 1712. proglasio papa Klement XI. Zazivaju je kod raznoraznih napasti, a zaštitnica je umjetnika, slikara i Umjetničke akademije u Bologni.