Najavljeno je i očekivano Isusovo rođenje

Od početka povijesti izabranog naroda prorican je i očekivan dolazak Mesije na svijet. Povjesničari se slažu da su Židovi očekivali da će Mesija doći u vrijeme Isusovog rođenja. Židovski povjesničar Josip Flavije (37–100) napisao je da su Izraelci u vrijeme Isusova rođenja bili uvjereni da će se Mesija, vladar svijeta, uskoro roditi.

 

Približan datum njegova dolaska temeljio se na proročanstvu iz Danielove knjige (7:13-14; 9:24). Ovo proročanstvo ukazuje na dolazak Mesije u godinama u kojima je Isus rođen. Kaže da će se Mesija roditi “sedamdeset tjedana”, ili 490 godina, nakon dekreta kralja Artakserksa (458.–457. pr. Kr.).

 

Tako je otprilike bio najavljen datum Mesijina dolaska, i doista je to bio početak mesijanskog doba za sve koji su vjerovali da je Krist prorečeni Mesija i Bog. Nazivajući sebe Sinom Čovječjim, Isus Krist je pokazao da se Danielovo proročanstvo ispunilo u Njemu.

 

Mora se prisjetiti da je najveća blasfemija za Židove bila reći da je čovjek Isus Bog. To je bio glavni razlog zašto je Krist osuđen na smrt na križu (usp. Mt 26, 63-66). Sljedbenici islama također se bune protiv prihvaćanja Isusa kao Boga.

O tome govori natpis oko kupole Omerove džamije u Jeruzalemu: “Isus je samo Merjemin sin, isti čovjek kao i drugi ljudi.”

Nijedan Židov ne bi mogao sebi priznati da je Bog Jahve postao pravi čovjek na određenom mjestu i trenutku u povijesti.

Tek nakon Isusova uskrsnuća rodila se vjera da je On pravi Bog. Vjera u Isusovo uskrsnuće i božanstvo proširila se nevjerojatnom dinamikom po cijelom Rimskom carstvu preko prvih kršćana koji su bili Židovi.

Svakom intelektualno poštenom istraživaču očito je da je kršćanstvo jedno od najvećih čuda u povijesti i djelo samoga Boga.

Uspon kršćanstva i njegov razvoj i trajanje, unatoč stalnim krvavim progonima, izmiče svim povijesnim zakonitostima i pravo je čudo. Ta se činjenica može objasniti samo izvanrednim djelovanjem Boga, koji je postao pravi čovjek da nas spasi, te kao uskrsli Gospodin živi, ​​poučava i djeluje u svojoj Crkvi.

On dolazi na “svoje”

Od samog početka zajednica Crkve koju je utemeljio Krist bila je najprogonjenija vjerska skupina na svijetu. Nemoguće je racionalno objasniti zašto postoje ljudi koji mrze Krista i one koji vjeruju u njega. Neshvatljivo je zašto odbacuju kršćanski vrijednosni sustav utemeljen na ljubavi, praštanju, slobodi savjesti i poštivanju dostojanstva svake ljudske osobe. Svakih pet minuta kršćanin umire svaki dan samo zato što vjeruje u Krista.

Gospodin Isus je navijestio tu nerazumnu mržnju i progon svojih sljedbenika: „I svi će vas mrziti zbog imena moga“ (Mk 13,13);

“Ako te svijet mrzi, znaj da je prvo mene mrzio. Ako su mene progonili, progonit će i vas” (Iv 15,18.20).

Otajstvo Božića dotiče svaku osobu osobno. Isus Krist – utjelovljeni Bog – dolazi “svojima” i, nažalost, ima onih koji ga – kao u Betlehemu – odbijaju primiti (usp. Iv 1,11), odbacuju i mrze.

Samo ovi ljudi idu putem spasenja, koji u Djetetu Isusu prepoznaju svog jedinog Gospodina i Spasitelja, koji žive po načelima evanđelja, koji mole, ustaju iz svakog pada u sakramentu pokore i primaju Isusa u euharistiji .

Tada se u životima takvih ljudi „svakodnevno ispunjava otajstvo Božića, čudo Riječi Božje koja je postala tijelom“ (sv. Edith Stein).

 Vlč. Mieczysław Piotrowski