Poslanje Duha Svetoga u Crkvi

Kad je bilo svršeno djelo koje je Otac povjerio Sinu da ga izvrši na zemlji, poslan je Duh Sveti na dan Duhova, da Crkvu neprestano posvećuje, i da tako oni koji
v eruju imaju po Kristu u jednom Duhu pristup k Ocu. On je Duh koji daje život, ili izvor vode koja teče u vječni život; po njemu Otac oživljuje ljude koji su
po grijehu umrli, dok njihova smrtna tjelesa ne uskrisi u Kristu.

Duh stanuje u Crkvi i u srcima vjernika kao u hramu, i u njima moli i daje svjedočanstvo o njihovu posinjenju. On uvodi Crkvu u svu istinu, ujedinjuje je u zajednici i službi, poučava je i vodi raznim hijerarhijskim i karizmatičkim darovima i uresuje je svojim plodovima.Snagom evanđelja čini da se Crkva pomlađuje, i neprekidno je obnavlja i vodi k savršenom sjedinjenju s njezinim Zaručnikom. Jer Duh i Zaručnica kažu Gospodinu Isusu: »Dođi !«

Free illustrations of Pentecost

Image by Gerd Altmann from Pixabay

Tako se cijela Crkva pojavljuje kao puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga.Cj elina vjernika, koji imaju pomazanje od Svetoga, ne može se u vjeri prevariti, i to svoje posebno svojstvo očituje nadnaravnim osjećajem vjere cijeloga naroda kad »od biskupa sve do posljednjih vjernika laika« pokazuje opće svoje slaganje u stvarima vjere i morala.Tim osjećajem vjere, koji pobuđuje i podržava Duh istine, Božji Narod pod vodstvom svetog učiteljstva, uz koje vjerno pristajući prima ne više ljudsku riječ,nego uistinu Božju riječ, nepokolebljivo pristaje uz vjeru, koja je jednom bila predana svetima, ispravnim sudom dublje u nju prodire i potpunije je primjenjuje u život.

Osim toga, isti Duh Sveti ne samo da po sakramentima i službama Božji Narod posvećuje i vodi i krepostima ga uresuje, nego, svoje darove dijeleći kako hoće,
dijeli među vjernike svakoga staleža također posebne milosti, kojima ih čini sposobnima i spremnima da prime razna djela ili dužnosti korisne za obnovu i veću
izgradnju Crkve, prema onomu : Svakomu se daje očitovanje Duha na korist.Te karizme, bilo najsjajnije, bilo jednostavnije i više raširene, budući da su osobito prilagođene potrebama Crkve i korisne, treba primiti sa zahvalom i utjehom.

Iz Dogmatske konstitucije Lumen gentium, Drugoga
vatikanskog sabora.

POVEZANE OBJAVE

%d blogeri kao ovaj: