Čekaš me Gospodine!
Svaku Nedjelju, svaki blagdan, svaki dan, čekaš ljubljeni na oltaru hoću li doći.Napasti su jake izlika stotinu, prevruće, prehladno, bolesti.. A Ti cekas.
Hvala Ti na buđenju nutarnjom i govoru dođi. Ni sunce, ni kiše ni korona dokle mogu svom ljubljenom ići gledat ga u Slavi na Oltaru kako ruke širi i nježno nas sve gleda.
Dali smo Ljubljeni svijesni da se nebeska crkva spaja sa crkvom na zemlji?
Da kroz svećenikove ruke su Tvoje svete ruke,kros svećenikov blagosov Ti nas blagosivaš. I ona skrivena, nedokučiva Tajna Vjere.
Kada posvjestim koliko sam blagoslovljena što se sjedinjujem sa Tobom kroz sv. Pričest. Koliko me volš, koliko nas voliš, koje privilegije imat sv.misu gdje me čekaš.
Hvala Ti ljubljeni što sam pozvana na gozbu Jaganjčevu, hvala Ti što to nije navika nego čežnja. Hvala ti za svakog brata i sestru u crkvi, i molim Te dovedi one kojima je to,, samo misa,, takni srce svako da spozna da si Ti Kriste, sa svojom Majkom sa Serafinima, anđelima u crkvi, da Ti podiž Sv. Hostiju i kroz svećenikove ruke prikazuješ svoje Tijelo i svoju Krv, za mene za nas.
Molim te dokle god mi dajes snage želim Ti dolaziti, sresti te u Tvom hramu gdje me čekaš.Hvala Ti što nas nikada nisi ostavio, i što znam gdje ću te naći.
AUTOR ZDRAVKA KRAJINA
