JAO DUŠI NE BUDE LI KRIST U NJOJ NASTANJEN
Nekoć je Bog, ljut na Židove, predao Jeruzalem na ruglo njegovim neprijateljima, i Židovima su zagospodarili njihovi mrzitelji jer više nije bilo ni blagdana ni prinosa.
Tako i ljut na dušu, zbog prekršaja zapovijedi, predade je neprijateljima, koji je zavedenu posve iznakaziše.
Ako u KUĆI ne stanuje gospodar, brzo je zahvati tama, nečistoća i neizglednost ter se sva napuni smećem i smradom.
Tako se i DUŠA, ako u njoj nema Gospodina s anđelima koji ga u njoj slave, ispunja tminama grijeha, ružnim privrženostima i svakovrstnom sramotom.
Jao PUTU kojim nitko ne ide i na kojemu glasa čovječjega čuti nije! Stan je zvjeradi.
Jao DUŠI ako njome ne šeće Gospodin što glasom svojim goni iz nje zle duhovne zvijeri!
Jao KUĆI u kojoj ne stanuje gospodar!
Jao ZEMLJI nema li zemljoradnika koji je obrađuje!
Jao BRODU bez kormilara, jer će propasti kao igra valova i morskih oluja!
Jao DUŠI ako u sebi nema pravog kormilara Krista: plovi užasnim i mračnim morem, valovi je nagnuća potresaju, zlodusi je kao za zimskih oluja bacaju amo-tamo, dok konačno ne potone u propast.
Jao DUŠI ne bude li imala onoga koji će je marljivo obrađivati, to jest Krista, kako bi urodila dobrim plodovima Duha! Jer, bude li zapuštena, u korovu i draču, konačni će joj urod biti da bude spaljena ognjem.
Jao DUŠI ne bude li Krist u njoj nastanjen! Jer, bude li nenastanjena, ogreznut će u smradu zlih nagnuća i postati stanom svih opačina.
Zemljoradnik koji se pripaše da obrađuje zemlju treba da uzme u ruke oruđe i odjeću koja je prikladna za zemljoradnju.
Tako i Krist, kralj nebeski i pravi zemljoradnik, kad je došao k čovječanstvu, zaraslom u korov opačina, uze tijelo, a za oruđe uze KRIŽ da obradi zapuštenu dušu. Iz nje iskorijeni trnje i drač zlih duhova, iščupa ljulj grijeha, i ognjem spali sve snoplje grijeha.
Kad ju je tako drvetom KRIŽA obradio, zasadio je u njoj prekrasni vrt Duha što rodi Bogu, svome Gospodaru, svakovrsnim slatkim i ugodnim plodovima.
(Iz Homilija koje se pripisuju Sv. Makariju, biskupu)
