Pompeji su talijansko mjesto smješteno u podnožju poznatoga vulkana Vezuva. Ovaj je vulkan u rimsko doba eruptirao i svojim pepelom pretvorio cijeli grad u zgarište, a ljude i životinje u okamenjene ostatke koji se mogu vidjeti i danas. Osim po tome tragičnome događaju iz prošlosti grad je poznat po najslavnijemu svjetskome svetištu Marije, Kraljice svete krunice. Ta se slava raširila ponajviše zahvaljujući bl. Bartolu Longu koji je, kao apostol krunice i vjerni Gospin sluga, iz tadašnje pustoši i bijede uspio podići cijeli novi grad s kompleksom svetišt domov, škol, sirotišt i drugih ustanov kršćanskoga karaktera. Tako su Pompeji po nebeskoj milosti postali grad uskrsnuća i života.
MOLITVA
O blažena Marijina krunice.
Slatki okove koji nas vežeš uz Boga.
Spono ljubavi koja nas sjedinjuješ s anđelima.
Tvrđavo spasenja u napadima pakla.
Sigurna luko u sveudiljnjoj propasti.
Nećemo te nikada ostaviti.
Ti češ nam biti utjeha u času smrti.
Tebi neka je upućen posljednji cjelov života što se gasi.
I posljednja riječ s naših usana bit će tvoje ime.
Pompejska Kraljice Krunice,Majko naša draga,utočište grešnika,najuzvišenija tješiteljice žalosnih.
Posvuda neka si Blagoslovljena,Danas i uvijeke,na zemlji i na nebu.
Amen
» Što Ti mogu dati, o Kraljice puna ljubavi? Cijeli svoj život posvećujem i predajem Tebi.
Koliko ću moći, širit ću Tvoju slavu, o Djevice svete krunice iz Pompeja jer kad sam zazvao/la Tvoju pomoć, pohodila me Božja milost.
Svugdje ću svjedočiti milosrđe koje si mi iskazala!
Koliko ću moći, širit ću pobožnost svete krunice. Svima ću naviještati kako si mi bila dobra, tako da bi i ostali, poput mene nedostojni grešnici, s pouzdanjem mogli doći k Tebi.
O, kada bi cijeli svijet znao kako si dobra i koliko imaš smilovanja prema onima koji trpe, svi bi se ljudi utjecali k Tebi! Amen. «
BL. BARTOLO LONGO
Blaženi Bartolo bio je odvjetnik, u mladosti se ozbiljno odvojio od katoličke vjere te je godinama bio angažiran u razne paranormalne, magijske i okultne prakse, a služio je i kao zaređeni spiritistički svećenik, posvećen službi đavlu, što mu je donijelo mnoge bolesti i strahove te razne druge muke. Služeći Zlomu, prošao je tešku depresiju i tjeskobu te borbu sa suicidalnim mislima.
Zamrzio je Crkvu, ismijavao sakramente, ocrnjivao papu i svećeništvo, sudjelujući i u pokretima masonerije. Međutim, Božja Providnost poslala mu je u Napulju svete vjernike i svećenike preko kojih je doživio oslobođenje i obraćenje. Bartolo se nakon mnogih kušnji i borbi potpuno predao molitvi i zauzetu širenju krunice osnivajući molitvene zajednice i bratovštine, uvjeren da je po Gospinoj krunici moguće sve izmoliti. Pompeji su bili siromašno i zapušteno selo u kojemu se vjera gotovo nije prakticirala. Poslan od Majke Božje, nakon raznih i velikih problema (bez novca, s ljudskim nepovjerenjem, klevetama i ocrnjivanjima, teškim problemima sa zdravljem i u braku, zemljišnim i građevinskim nevoljama…) donosi onamo dotad nepoznatu i neuglednu, višestruko popravljanu sliku koja prikazuje Majku Božju s djetetom Isusom u krilu; oni oboje pružaju krunice sv. Dominiku i sv. Katarini koji kleče pred njima. Ovu je sliku nazvao »sredstvom ostvarenja jednoga od najvećih planova Božjega milosrđa «.
Bartola su lažne optužbe za nemoralan život i financijske manipulacije dovele i do osude crkvenih autoritetâ što je rezultiralo i njegovim izgnanstvom iz Pompeja; jedno je vrijeme živio i kao beskućnik. Međutim, odbačene su sve optužbe protiv njega, a on je težinu prezrenosti i tereta što ga je nosio prikazivao Blaženoj Djevici Mariji neprestano moleći krunicu. Njegova je tiskara tiskala časopise u stotinama tisuća primjeraka, u 30 godina u Bratovštinu koju je osnovao upisalo se preko pet milijuna vjernika. Posljednje mu je djelo bilo osnivanje doma za samohrane majke i žene u životnim problemima. Osnovao je i žensku redovničku družbu. Od sotonista do gorljivog apostola krunice Blažene Djevice Marije: Bogu je, dakle, sve moguće! Umro je na glasu svetosti 5. listopada 1926., u Marijinu mjesecu listopadu, nešto prije blagdana Kraljice svete krunice. Pripadao je dominikanskomu trećemu redu i ondje uzeo ime: brat Rosario.
