Oče izgubljenih i nađenih, Oče radosti beskrajna.
Da te ne upoznah ruke bi mi bile prazne, nespremne da se raskrile za sestru, brata.
Noge bi bile umorne,bojažljive da naprave korak,slabe za polet,polet za dobrim.
Srce bi živjelo sjetno, prazno i bolno, zapečaćeno,dobro zaključano.
Čovjek sam sa sobom bio bi bez zvijezde u oku, bez osmijeha, bez smisla,smisla za ljepotu.
U takvoj tami ne bi ni znao da si ga za ljubav,
za sreću stvorio.Ja sigurna lutam prostranstvima svijeta,
sretna što pod Tvojim okriljem živim,
Ti, vječni, neizrecivi Oče, Oče naš.Ti me sa drugima u jedan vez spajaš,
Ti nas ispunjaš, Ti nas napajaš.I suze kad umiju lice i gorka bol u grlu steže,
u srcu gori Oče tvoj plamen koji i kad tinja ugasiti se neće.Rađa se nada i osjećaj topline,
Oče isto mira, Stvoritelju vedrine.Osjećam da sam ljubljeni dijete,Oca neizmjernog Veličanstva, Oče daj da svaki čovjek može doživjeti isto jer svi smo braća i sestre sa Tvojim Sinom Kristom.
Učini da budemo djeca Svjetla,Blagovijesnici kraljevstva Tvoga,osposobi nas za istinsko služenje,da tako budemo odraz Tebe,
svog Oca,vječnoga Boga. AmenMira Blatančić
