Veličina žene je nad kolijevkom.
Ona tada zna da je ispunila svoje poslanje,
jer je skinula svoje ženstvo, skrušila se svetački
i nijemo zavjetovala da će svoju ljepotu, svoje zdravlje,
pa makar i sam život ako ustreba žrtvovati.
Hladne i duboke noći
dok je zemlja bezbrižno sanjala o prolaznim brigama
Djevica iz Nazareta postala je Mati.
Rodila je sina, kome nebo daje ime.
Povila je Prvenca, koji je Spasitelj ljudi.
I nadvila se nad Njegovu kolijevku.
Spustila se na koljena,
da se kao stvorenje pokloni svome Stvoritelju.
Spustila je svoje djevičanske ruke i preprela ih na svojim prsima,
da ništa od radosne sreće tog časa
ne nestane iz njene bogate nutrine.
Ona je sada Mati.
Mati, koja se stepenicama žrtve uspela u svetište Života,
žrtvujući potpuno sebe
da ono njeno Dijete živi i mogne se radovati.
Mati, koja ne pripada više sebi, nego se sva predaje
na raspolaganje svome Djetetu.
I nadvita nad kolijevkom svoga Čeda
Njeno se Srce raduje radošću većom od radosti bilo koje žene,
jer zna da se pravo radovati mogu samo one žene
koje će svoje materinstvo posvetiti žrtvenoj službi
ove jedine kolijevke u kojoj leži njeno Dijete,
da bude život i sreća svekolike njihove djece.
https://svjedocanstva.wordpress.com/
