MOLITVA POPRAVLJAČU PUKOTINA
Došao si popraviti naše pukotine u duši, na tijelu i među nama.
Došao si naučiti nas kako živjeti i kako urediti svijet budućim koljenima.
Neko vrijeme smo ti vjerovali.Sad svoj svijet uređujemo sami.
Bez Tebe.Zemlju pustošimo svojim napretkom.
Od svega što si Ti stvorio, sebe smatramo nestvorenima i najvažnijima.
Krik nerođenih ugušili smo zakonima i bukom o pravima.
Svoje smo starce i nemoćne gurnuli u sramotu što su živi i širom im otvorili vrataizlasku bez boli.
Previše je pukotina u nama i oko nas.Kada ćeš stići popraviti ih? I možeš li Ti to bez nas?
Imaš li pomoćnika?Je li i za pukotine života,kao i za žetvu,malo radnika? I da li i za njih treba moliti?
Ti si svojom smrću obnovio cestu do naselja života,ali nju valja pronaći u šumi naših ubrzanih i glatkih cesta kojima, krenuli mi prema početku ili prema kraju života,vazda jurimo u smrt.
Obećao si graditi na našim razvalinama i ja ti se, uz molitvu za radnike, evo,nudim da s Tobom smijem i ja popravljati pukotine života i srca i obnavljati cestu do naselja života.
I ti ćeš gradit’ na starim razvalinama,dići ćeš temelje budućih koljena.Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja.
Iz 58, 12
fra Ante Vučković
hvala bitno.net