SVETI JOSIPE BRINI
Teško i mračno nebo nas tereti, zar je vječna noć, neće li nam svjetlo više sjati?
Je li se Otac odzgor okrenuo od nas?
Poput more nevolja srce stisnu, nema li Spasitelja u daljini, koji pomoć poznaje? Gle, zraka pobjednički probija oblake, prijateljski sjajna zvjezdica spušta pogled, poput oka očinskog dobrostivo i blago.
Tad uzeh sve što nas straši, digoh visoko i polegoh u vjerne ruke:preuzmi sve to sveti Josipe, brini!
Snažne oluje tutnje kroz zemlje, Hrasti, što korijene u srce zemlje spustiše, a krune ponosno k nebu uzdigoše, sad leže iščupani i slomljeni posvudâ grozota pustoši.Ne trese li oluja i vjere čvrstoću?
Lome li se njezini sveti stupovi? Ruka naša slaba je tko će ih podržati? Skrušeno k tebi uzdižemo ruke: tebi jednakom Abrahamu, ocu vjere, jakom u dječjoj jednostavnosti, čudotvornom po poslušnosti i čistoći: štite novog saveza svetoga hrama, budi nam skloništesveti Josipe, brini!
Kad u nepoznato lutati moramo i od kuće do kuće sklonište tražimo, tad viči pred nama, poput vjernog vođe, ti, najčišće Djevice suputniče,ti, djeteta Božjeg brižni oče.
Betlehem i Nazaret, i Egipat sam, bit će nam domovi kad uz nas ostaneš.
Gdje si ti, tamo je i Nebesa blagoslov. Poput djece pratimo korak tvoj, puni pouzdanja držimo tvoju ruku: ti nam budi dom:sveti Josipe, brini!
Sv. Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein)