Sv. Franjo Saleški, poučen vlastitim iskustvom duhovnosti, savjetuje nas da krenemo od početka. Susretnemo li Boga na samom početku novog dana, u prvome što ćemo taj dan napraviti, sve drugo će samo doći na svoje mjesto.
Svoj Duhovni direktorij sv. Franjo Saleški započinje ovim naputkom:
Prva stvar koju ćete napraviti kad se probudite neka bude potpuno usmjeravanje vlastitog uma na Boga.
Pomoći vam mogu svete misli poput ovih:
San je slika smrti, a buđenje uskrsnuća.
Pobožan čovjek misli na Boga koji mu je udijelio milost buđenja i novog jutra, od onog trena kada otvori oči (uz malu pomoć alarma da se susretne sa Stvoriteljem u pravo vrijeme!). To nije samo navika i jedna od obaveza na popisu, to je nešto što pobožna duša živi. Jutro nam omogućava spoznaju da nam je darovan još jedan dan. Usmjeravanje vlastitog uma na prepoznavanje tog dara je jedini ispravan odgovor, sve što možemo učiniti zauzvrat. Možda će vam biti potrebno neko vrijeme da se naviknete na ovakav način započinjati dan, no budete li ustrajali, sigurno ćete od toga imati koristi postat će gotovo nemoguće dan započeti iziritirano ili bezvoljno.
Po jutru se dan poznaje
Štoviše, uvježbavanje usmjeravanja svojih misli Bogu sukladno je teorijama pozitivne psihologije. Iskustvo pokazuje da raspoloženjem kojim započinjemo dan naginjemo obojenosti raspoloženja čitavog tog dana. Sv. Franjo je shvaćao da početi dan s Bogom u umu vodi do zadržavanja Boga u umu kroz čitav dan.
Sveti Franjo predlaže da usvojimo biblijske slike i misli kako bi nam one pomogle u ispunjavanju vlastitog uma mislima o božanskom daru buđenja svakog dana. Time nas pomiče van granica psihologije u usvajanje duhovnog ili teološkog razumijevanja novog dana. Nešto naizgled bezazleno, poput početka dana ili samog čina dizanja iz kreveta, predstavlja sv. Franju Saleškom svetu stvarnost uskrsnuća i dar života ponad smrti na što smo konačno pozvani. Steći naviku promatranja svakog dana kao malog uskrsnuća znači uspostaviti potpuno kršćanski stav prema našem zemaljskom postojanju. Štoviše, sveti nas Franjo savjetuje da kad se probudimo razmatramo:
»Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist. (Ef 5,14)
Ili prema Knjizi o Jobu:
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. (Job 19, 25-26)
Ponekad i ovako možemo govoriti s njime:
Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
A sad nad svakim mojim vrebaš korakom (Job 14, 15-16)
Pozdraviti svaki novi dan
Kršćanski stav pozdravljanja svakog jutra utemeljen je u vjeri u Uskrsnuće i u našem pozivu na vječni život. Kako bismo u sebi zadržali tu svijest, prisjetimo se Knjige o Jobu, klasične priče o mudrome čovjeku koji žudi ljudsko postojanje učiniti smislenim usred patnje. Čovjeka koji nedužan pati i u toj patnji zahvaljuje na božanskoj intervenciji. Poput Joba, možemo ponovno učvrstiti vjeru u živog Boga i povjeriti sebe same pozivu i brizi božanske Providnosti. Učinimo li to na samom početku dana, stvorit ćemo bedem koji će onemogućiti sve ono što bi nas tijekom dana moglo pokušati zarobiti.
Knjiga o Jobu predstavlja opis samo jedne od mnogih mogućih žudnji. Radi toga, svetac govori:
Postoje svete žudnje, koje nam Duh Sveti predlaže i trebali bismo ih slijediti jer imamo slobodu slušati ili odbiti njegov glas.
Biblijske misli koje sv. Franjo Saleški predlaže su riječi koje vrijedi upamtiti i prisjetiti ih se svakog jutra. No, kako upozorava ovdje i kroz svoja duhovna usmjeravanja, riječi vrijede manje od poticaja. Ako smo Duhom Svetim nadahnuti drugačije razmišljati ili govoriti, neka tako bude. Dok god nekako usmjeravamo naš um na Božansko u jutarnje svitanje, naš će dan započeti na ispravan način.
No, postoji i još nešto što možemo učiniti.
Jutarnja molitva: Anđeo Gospodnji
Jutarnja molitva znak je zahvalnosti Bogu za darovan dan. U zajedništvu s ljubljenom žrtvom koju je Spasitelj podnio predajući sama sebe na drvu Križa, mi ćemo mu ponuditi naša srca, naklonost i odluke i naše čitavo biće, moleći za Njegovu pomoć i blagoslov. Pozdravit ćemo našu Gospu i zamoliti je za njen blagoslov, baš kao i blagoslov našeg anđela čuvara i svetaca. Ako želimo, možemo izmoliti i Očenaš. Sve ovo treba biti učinjeno brzo i kratko.
Ovo se može činiti mnogo za brzo i kratko! No, sve se može učiniti za vrijeme jutarnjeg tuširanja ili kuhanja kave.
Kratkoća koju ovdje svetac savjetuje upućuje da jakost molitve nije u njezinoj količini.Njegova je preporuka da molitvu učinimo nečim uobičajenim, time i jednostavnim za učiniti. Molitve koje spominje Anđeo Gospodnji, Zdravo Marijo, Oče naš “ odnose se na tradicionalne molitve uz koje smo odrastali, molitve koje su jednostavne za upamtiti i lako ih je izreći. Iako drugdje sv. Franjo naglašava svjesnost koja molitvu čini učinkovitom, ovdje želi istaknuti jednostavnost posvećivanja tih ranih trenutaka dana pomoću značenja misli i riječi koje su nam već poznate i bliske. Ovo su osnovni elementi jutarnje vježbe koja u ostalim duhovnim tradicijama prima klasičan i dulji oblik utvrđenih riječi.
Ljudska skrušenost pred Božjom veličinom
U salezijanskoj duhovnosti, najvažnije je, kao i uvijek, počivati u usavršavanju naših srdaca i duše. Primijeti naklonost koju svetac ovdje ističe: obožavanje, zahvaljivanje, nuđenje, čak i moljakanje pomoći i blagoslova. One oblikuju izgled skromnog vjernika pred svemogućim Bogom, Bogom koji ima snagu nad životom i smrti i koji je, božanskom providnošću, htio da smo ovaj dan živi. Nije vjerojatno da ćemo razmišljati o ovakvim odvažnim i teškim mislima u rane jutarnje sate, već ćemo se, slijedeći svečeve prijedloge, uskladiti s božanskim darom koji nas poziva započeti dan.
U usavršavanju tih naklonosti, on nas izaziva podsjetiti se primjera Marije (naše Gospe), anđela i svetaca (svetih zaštitnika), koje možemo pozdraviti, ili pozvati s jednostavnim moli za nas Ponovno, ne čini se to mnogo, no ove jednostavne litanije stvaraju mentalni podsjetnik kako nismo usamljeni u ovom životu, te da su drugi koji žive dobro išli pred nama i da pomoć za današnji dan se nalazi u blizini.
Jutarnja rutina kao put do svetosti
Namjera svega ovog je preokrenuti jutarnju rutinu u svetost. Rutina igra ključnu ulogu u ljudskom životu. Može se činiti bez puno razmišljanja, ugodna je i često utješna, djeluje. Psihološki, čak i ako nije svjesna, predstavlja način vježbe male kontrole nad kaosom našeg okruženja. Naše nas navike navode činiti istu stvar svako jutro iznova: ako koje jutro odstupamo od ove rutine, vjerojatno ćemo osjetiti da nešto nije bilo kako treba.
Tako je i s navikom molitve. Riječi koje koristimo i djela koja činimo (npr. prekrižimo se kad vidimo raspelo) sačinjavaju ritual. Kad ta rutina ili ritual postanu navika što je i namjera ovdje predloženih vježbi tada to stvara sigurnosnu zonu u kojoj se smirujemo prije nego što počinjemo preuzimati svakodnevne obaveze. Štoviše, čak i sljedeći korak u jutarnjoj rutini može postati svetim:
Počinjemo li se oblačiti, učinimo znak križa i kažimo:
Pokrije me, Gospodine, pokrivačem nevinosti i plaštom ljubavi. Moj Bože, ne dopusti da se pred tobom pojavim neodjevena dobrim djelima.
Time praksa salezijanske duhovnosti postaje očita. Pa svi se odijevaju! Svi to čine nesvjesno, bez mnogo razmišljanja o tome (izuzev odluke o tome što ćemo odjenuti). I svi to čine svakodnevno, čak i kada je odjeća ležerna. Zašto tada to ne bismo uključili to u dnevnu rutinu i pretvorili u svakodnevnu molitvu?
Kršćanska misija živjeti dobro
Težnjama koje su ovdje predložene, tražimo odjenuti se ili pokriti se teološkom osjetljivošću. Što je naša kršćanska misija danas i svakog dana?
Živjeti dobro. Živjeti u sukladnosti s Božjom voljom (nevinošću). Pojaviti se pred drugima u ruhu (zakonitoj odjeći) po kojoj i u kojoj se prepoznaje kršćanin (milosrdnoj ljubavi), bez koje bismo bili razodjeveni od dobrog rada ili moralnih djela koja razlikuju ljudska djela od onih životinjskih.
Tako odjeveni namjerom da živimo prema Vjeri koju gajimo, spremni smo započeti dan na način ispunjen milošću. Sada je pravo vrijeme za pripremu na sve ono što je pred nama.
Catholicgentleman.net
Prevela: Nives Horvat