Isuse, u našem svakodnevnom životu mnogo toga skupimo: i dobroga i lošega. Svaka negativna misao koja nam prostruji kroz glavu zakači koju moždanu vijugu, pa napravi nered.
Zbog toga smo tužni, razočarani, zabrinuti, gotovo i ogorčeni. Za povratak dobru potrebno je katkada i više vremena. Zato te, Isuse, molimo da budeš i naš duhovni liječnik. Mnoge si bolesnike ozdravljao, mnogima povratio vid, prohodali su hromi, a gladni su siti odlazili kući svojima. Å toviše, pokazao si i da imaš suosjećanja prema svim ljudima.
Tomu se i mi nadamo. Vjerojatno naša bolest nije poput bolesti Tvojih suvremenika, ali smo svejedno, potrebni Tvoga zahvata. Iako smo različiti u odnosu na ljude Tvoga doba, i od nas tražiš isto: vjeru! Govorio si: Neka ti bude kako si vjerovao; ili: vjera te tvoja spasila. Tim ili sličnim riječima si obuhvatio njihovo stanje i tako uslišao ono za što su Te molili.
Ti ćeš, Isuse, rado zahvatiti i u naš život, oporaviti u njemu ono što je potrebno. Sigurno ćeš isto tako tražiti da nam vjera bude takva da bez i malo sumnje učiniš promjene u nama. Tu, Isuse, često padamo. Vjera nam je slaba. Umnoži nam vjeru! Pomozi nam vjerovati da ćeš Ti sve izvesti na dobro. Isuse, ti si u stanju od kamena napraviti djecu Abrahamovu; s Tvojom milošću i suhe kosti bivaju oživljene. A kakvi smo mi? Kakvi god da jesmo, Gospodine, djeluj. Djeluj, ali ne snagom naše vjere, već silom svoje Božanske moći i Svoje ljubavi. Znaš, Isuse, koga imaš! Ne uzmi nam ovo za zlo, već shvati kao izraz povjerenja u Tvoju svetu volju i ljubav kojom samo Bog može ljubiti svoja bića. Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao tko će opstati. Zato: primi ove naše riječi kako izraz svojevrsne vjere da ćeš unatoč našoj slaboj vjeri nas učiniti sebi slične, Tebi nalik po veličini Tvoga srca.
