MOLITVE, NASLOVNICA

KRIŽNI PUT ZA BOLESNIKE

 

Image result for Križni put za bolesnike

1. POSTAJA: – ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

 

Rekli su mi što se sa mnom događa. Mene je zanimalo jedino – zašto? Presuda je pala. Od sada bolest ima kontrolu nad mojim životom. Ili pak ne? Odgovor na to saznat ću tek onda kada otkrijem kako prihvatiti bolest. Bože, kod mene pitanja, kod Tebe odgovor; u mene volja, od Tebe snaga.
SLAVA OCU…

 

 

2. POSTAJA: – ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Još se nisam ni upoznao sa svojom suputnicom, a već me hvataju sumnje. Hoću li moći? Hoću li izdržati? Neće li ovaj teret biti pretežak za moja leđa? Ne znam što me čeka sutra, ali znam gdje sam danas. Nas dvoje, bolest i ja, morat ćemo prihvatiti jedno drugo. Tek čovjek sam straha i sumnje što traži Boga da sa mnom hodi na tom putu.
SLAVA OCU…

 

 

3. POSTAJA: – ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Nisam od onih kojima su bol i patnja radost. Mene je strah. Želim se predati. Htio bih odustati. Ako je sam početak ovako težak, što će biti do kraja? Pitanja, sumnje, strah, a nigdje odgovora, nade, ohrabrenja. Na mojim plećima teška bolest; i mene i nju nosi moj Bog.
SLAVA OCU…

 

 

4. POSTAJA: – ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Svi su se sjatili oko mene: braća, znanci, susjedi, prijatelji. Već mi idu na živce. Najradije bih da me ostave na miru. A onda u njima prepoznam brižno lice svoje majke. I drago mi je što je tu.Ja dvije majke oduvijek imah, na zemlji jednu, drugu na nebu.
SLAVA OCU…

KRIŽNI PUT

 

5. POSTAJA: – ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Danas mi je nešto bolje. Moji misle da je to zbog mučne, a po njima korisne terapije. Neka im bude. Ako će njima biti lakše, nastojat ću svakog dana – stisnuti zube.
Uvijek se pitah: «Tko je moj bližnji? » A On me pita: «Ljubiš li bližnjega svog? »
SLAVA OCU…

 

 

6. POSTAJA: – VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Više nije u cvijetu mladosti. Nikud ne žuri i uvijek ima vremena. Ne priča mnogo i ne pruža jeftinu nadu. Uglavnom sluša, a čini mi se da već sve zna. Medicinska sestra – moja Veronika. U svijetu uvijek sretah dobre ljude koje je Bog slao na puteve kojima prolazih.
SLAVA OCU…

 

 

7. POSTAJA: – ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Nisam čovjek koji bi mogao drugima poslužiti kao uzor, ali nisam ni razbojnik. Toliko je drugih oko mene koji su prije mene zaslužili ovako nešto. Zašto, Gospodine? Zašto baš ja?
Ponekad je potrebno doživjeti mrak da bi se svatila ljepota svjetlosti.

SLAVA OCU…

Image result for Križni put za bolesnike

https://vjeraufanjeljubav.com.hr/

 

8. POSTAJA: – ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

One su uvijek tu negdje. Ponekad su dosadne i nametljive. Rado govore o drugima i zaviruju u tuđe živote. Pa ipak i pomažu. Sretne su kada im dopustite da vam pomognu. Zašto uvijek gledamo njihovu lošu stranu? Ja sudim. Ti sudiš. On sudi. Mi sudimo. Vi sudite. Oni sude…BOG OPRAÅ TA.
SLAVA OCU…

 

 

9. POSTAJA: – ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Više ne mogu iz kreveta. Potpuno sam ovisan o drugima. Voda, hrana, higijena…najgore poniženje što ga čovjek može zamisliti. A bojim se da još nisam dosegnuo samo dno.
Strahovi sputavaju. Samo istinski Bog oslobađa nas svakog straha.
SLAVA OCU…

 

 

10. POSTAJA: – ISUSA SVLAČE

Mislili su da spavam. Čuo sam kako šapuću da jedva čekaju da «odem. » I njima je svega dosta. Učinili su mi što su mogli. Već su uzvan sebe. Zar ih mogu suditi? Odnosi se prekidaju i pucaju, ne zbog onoga što se kaže, nego zbog onoga o čemu se šuti.
SLAVA OCU…

 

 

11. POSTAJA: – ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Bol je postala nepodnošljiva. Sve češće se gubim. Osjećaju kraj. Poput djeteta upijam njihove poglede. Želim ih zapamtiti i zauvijek ponijeti sa sobom. Odrasli se srame biti poput djece. Smatraju to slabošću. A Bog voli djecu.
SLAVA OCU..

 

 

12. POSTAJA: – ISUS UMIRE NA KRIŽU

« Gotovo je, » rekoše oko mene. « Tek počinje! » uskliknuh u sebi. A duša se vinu put neba visoko, visoko nad zemljom… Š to više IMAM, manje JESAM. Š to više JESAM, manje TREBAM.
SLAVA OCU…

 

 

13. POSTAJA: – ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Plaču. Osjećam toplinu njihovih suza i bol njihovih duša. Oni plaču, a ja sam radostan. Ne mogu im pomoći. Svaki se čovjek rađa sam.I svačije Rađanje traje različito: 5, 20, 50, 80 godina… Čovjek kada dolazi na svijet plače, dok se svi drugi raduju, a kad odlazi s ovoga svijeta, on se raduje, dok drugi plaču.
SLAVA OCU…

 

 

14. POSTAJA: – ISUSA POLAŽU U GROB

Riječi su utihnule, truba umukla. Tek nijemi pogledi puni zebnje.I čežnje: za pravim životom, istinskim Rođenjem. A ponad svega vjera: duboka, najdublja – da smo stvoreni za vječnost i da ćemo se opet vidjeti. «Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. » (Iv.12, 24)
SLAVA OCU…

HVALJEN BUDI ISUS KRIST, RASPETI NAŠ  OTKUPITELJ
I NJEGOVA POD KRIŽEM ŽALOSNA MAJKA MARIJA!